Podne toga dana. Čekaonica puna kao ujutro pred laboratorijima za vađenje krvi. Pola stanovništva u ovoj zemlji treba psihijatra, pomisliš. A većina kao da je dopala istom doktoru kao i ti. Stari, mladi, svakakvi. Uplakane slomljene žene u jeftinoj odjeći, valjda neke radnice. Pijanci u recidivu popucalih kapilara, tateki potumplanih očiju i drhtavih ruku. Mladići neurotičnih kretnji, mnogi očito u problemima s narkoticima. Tihi i vrlo vrlo mirni muškarci s očima ubojice. Autistične cure s crnim makeupom. Ekipa s naslovnice, kad bi pakao izdavao svoje novine. |
Tih košmarnih deset dana traženja nadležnog liječnika niti se mogu niti želim detaljno prisjećati. Neprobojna vrata i recepcije, ali i moja smušena tvrdoglavost da poslušam savjete. Iz Vinogradske su me slali u Vrapče, ali nisam htio ni čuti za to, unatoč mantri „surađuj, samo surađuj“. Predrasuda je bila prejaka. Sama pomisao da odem tamo raspaljivala je moju paniku na najjače. Doktor opće prakse nagovarao me da odem na Rebro gdje je navodno vrlo kompetentan tim, no ni tamo me nitko ne bi natjerao, traume iz djetinjstva su me vezale uz to mjesto. |
Da sam se rodio, recimo, negdje u Indiji, čovjek poput mene koji osjeća potrese i slične senzacije, možda bih bio lokalni svetac kojeg selo hrani na drvetu na kraju šora. Jer bi zajednica uvažavala čudnu osobitost jednog među njima. |
- Imate kakvu ideju, što mislite, zašto ne možete spavati? – pita me doktor Nadležni o mojoj kroničnoj nesanici. |
Neodlučnost da nastavim s pričom novim nasrtajem na zidine. |
Danas (baš danas, petak) kontrola kod doktora Nadležnog. |
Čačkam, čačkam, |
Nakon hitne, potraga za "nadležnim" liječnikom. Svi znaju sve o traženju medicinske usluge u našem sustavu ako nemaš kakvu dobru vezu. Ne želim na to potrošiti ni slova viška. Ljudi ostavljeni da krepaju u kolima hitne, seljakanje ljudi s hercenklopfom iz bolnice u bolnicu, mito za bolnički krevet, čekanje na pretrage po godinu dana s dijagnosticiranim tumorom... svi sve znamo. Nisam bio ni blizu čemu takvom. |
Ovaj blog sam započeo jer sam osjetio potrebu ispričati svoju priču. |
Psihijatrica na hitnoj bila je ljubazna i profesionalno empatična, nekako suzdržano draga. To je osokolilo već započeto djelovanje sunca u mojoj psihološko-biokemijskoj nutrini, pa sam se malo umirio, iako mi usta i glas još uvijek nisu odgovarale na zapovijedi mozga. |
Zanimljivo je kad moraš djelovati iz pozicije slabosti. Nekad, uvijek bih polazio s pozicije snage. Pa polako smanjuješ, prilagođavaš brzinu drugima. Kao kad voziš, sigurnost ti daje znanje kako još rezervne snage drijema u motoru. Započinjati svako božje svakodnevno djelovanje s pozicije slabosti neugodno je do zla boga, ali je zanimljivo i daje novu perspektivu. Vidiš sebe u novom svjetlu, ali vidiš i svijet. |
Otkako sam na pilsevima sanjam u boji. Čuo sam već bio o toj razlici između crno bijelog i sanjanja u koloru, ali nisam pridavao značaj, drugim stvarima sam se bavio u snu. Tek kad sam otkrio prštav kolorit mojih novih snova shvatio sam grandioznost razlike. No ne treba tome pridavati nepotreban značaj. Sad, na primjer, snove odmah zaboravljam. |
- Gdje stanujete? - pita sestra na prijemnom hitne. |
Prije nekoliko godina, nazvao me Z. i rekao kako je jedan naš zajednički poznanik završio u Vrapču. Odlučili smo posjetiti frenda. Dospio je tamo nakon malog kućnog kravala u kojem su letjeli tanjuri. Bio je student, živio s majkom, a žena je valjda zaključila kako je prevršio mjeru i pozvala policiju, koja je pozvala hitnu. Dospio je u ludaru na tri mjeseca. Klasika. Sve mi je to izbrifirao Z. dok smo se vozili tamo. |
Nisam paranoidan |
- Pa, recite, kako se osjećate? - pita doktor. |
Život je općenito precijenjen. Svijest je ono što se računa. Bez svijesti, život je manje više sluzava, smrdljiva i truljenju sklona biološka činjenica sa sposobnošću prokreacije. Valjda otud i strah od gubitka razuma, budući da je razum dosta usko vezan uz svijest. |
I raj bi za Adama brzo postao pakao da je ostao sam, pretpostavljam. Ali vodiš li za ruku u zjalo pakla onoga kog voliš, pitao sam se, a i sad se pitam? |
|
Znao sam da će se prije ili kasnije dogoditi. Pao sam im u ruke. Njima? Kome "njima"? Pa psihijatrima, doktorima, komu drugom. |
ožujak, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |