Čovjek s vilicom u svijetu juhe

ponedjeljak, 31.03.2008.

Zlatousti o samoubojstvu

- Zlatousti, što da mislimo o samoubojstvu?
- To je, vašim modernim rječnikom, sukob interesa.
- ???
- Problem samoubojica nije u onom „samo“. Problem je u „ubojica“.

- 19:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.03.2008.

Zaslađivač građevina


Pčela našla u
fasadi malu rupu.
Medena kuća.

- 16:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 29.03.2008.

CCC

Treća centurija, druga manipula, prva kohorta, prve legije. Tristoti post. Prvu centuriju nazvali smo Laž, drugu Ljubav, a treća bi mogla nositi naslov Dom. A dom nije samo mir i utočište, dom je i borba, jer ga treba braniti. Čudo jedno kako zločesti vole upadati u tuđe domove, prisvajati ih, ili rušiti. Mnogo je načina borbe, da ne kažem domobranstva. Pa iako smo, ukupno gledajući, iz naraštaja u naraštaj sve pokvareniji, začudno je koliko je dobrih ljudi došlo u goste u ovaj blogodom. I koliko junaka.

Realnost je htjela da većinu tog vremena stvarno i provedem doma. Netko bi možda treću stoticu nazvao Debelim vrapcem. Rado, no i on je dio susjedstva. I on je junak, ako ne naših dana, svakako mog balkona! Pa iako katkad preko krova došeta i debeli mačak, niže iz ulice, i mnogi drugi ptičji i kukčji gosti, zna se tko je gazda balkona!

Znate da nisam demokrat. Čovjek sam od starine jer mi je srce starinsko. Starinsko srce govori mi da je tako pravo i prirodno. Mi ne igramo uloge. Dom nije teatar, čak ako „svijet i jest pozornica“, a „uloge davno podjeljene“. Mi naprosto Jesmo. I gdje ćeš slađe nego kad smo doma!

P.S. (Ipak, u zadnje vrijeme sam malo manje u blogokući, i manje se stignem motati po blogosusjedstvu. Voljena dovršava veliki posao, na moj ponos i diku, a oboje radimo od doma. Eh, doma!)

- 13:32 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 28.03.2008.

Podsjetnik

General Zima ambiciozan je vojnik. To ne treba nikad smetnuti s uma. Uvijek on sanja maršalske epolete. O, bio je on već i maršal, bio je generalisimus, šogun, pravi warlord, Veliki Vladar Sjevera. Njegovo doba je Ledeno Doba, a umjesto konjice tada tutnje mamutice.

Ljudi se ne mogu dogovoriti prijeti li nam opet zimski šogunat, novo ledeno doba, ili pak globalno zatopljenje. Ili i jedno i drugo.

Zato nikad ne treba zaboraviti na generala Zimu, jer on uvijek misli na nas.

- 15:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.03.2008.

Budnica


Zora. Kaplje dan.
Slavuj pjeva tišinu
snenog svijeta.

- 13:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 26.03.2008.

Plamene zore bude me iz sna (sunce već greje, vetar ćarlija)

Napokon! General Zima odmaglio je zajedno s pobočnim trupama i gerilskim grupama. Ostao je samo njegov Ogrtač Hladnoće, odbačen u bijegu. Rasprostro se preko zemlje uzduž i poprijeko kao mraz.

Skidač Kaputa sad ima veliki posao. Skinuti generalov ogrtač s leđa Zemlje. Nasmijan, kao udarnik sa sovjetskih plakata, zasukao je rukave i ustobočio se gore među oblacima.

- 13:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 25.03.2008.

Sve će to, o mila moja, prekriti snjegovi i posklizli Liliputanci

Sad već pada i neki čudni snijeg. Sličnog nikad nisam vidio. Najprije sam pomislio da je neka sitna krupa, jer su se kuglice odbijale i veselo poskakivale odbijajući se od stola i ograde na balkonu. One koje bi ostale mirne bile su vrlo bijele i izgledale su meke, nimalo nalik ledenim kuglicama. Morao sam otvoriti vrata da to vidim izbliza. I zaista, snijeg. Ali umjesto pahulja, onih fraktalnih geometrijskih tvorevina, padaju sitne grude, kao da milijuni Liliputanaca imaju masovno grudanje negdje gore na oblaku pa su zasuli svijet promašenim hicima.

Voljena i ja dugo gledamo rezultat ovog neobičnog grudanja, a neka tiha jeza spriječava me da pogledam gore, valjda u strahu da ne vidim kako su počeli padati Liliputanci, oni zlosretni koji bi se u grudanju poskliznuli.

- 17:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.03.2008.

Uskrsna alkemija

Tri u noći. Debele krpe snijega zabijelile su i ulicu, i vrt, i krovove, i drveće. Krošnja stare šljive već je danima sva bijela od cvjetova. Gerilski udar generala Zime ili tek podmukla igra njegove kćeri Morane, tko to može znati? I ja bih vjerojatno bio bijesan na njegovom mjestu da se tako nemilice tope polarne kape. Ako se tope. Tko to može znati?

Buđenje u novi sivi dan, u daleko odmaklo popodne. Slinavo kiši, od noćnog prepada ni traga. Ipak, svjedočanstvo alkemije pri pogledu kroz prozor. Krošnja stare šljive prosula je sve svoje latice i više nije bijela. Sva je nježnozelena od mladog lišća.

Kad bi još uvijek zemljom hodale svećenice prirode uskliknule bi: „Proslavila se! Proslavila se zelenim!“

- 14:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.03.2008.

Utnapištim od perja


Debelog vrapca
ni blizu. Kiša. Potop
malog balkona.

- 23:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 22.03.2008.

Kad mrtvi fazani lete iznad naših glava, kad mrtvi fazani lete, a ni jedan ne pada

Kada je Franjo Asiški propovijedao pticama njegovi drugovi pomislili su da je, eto, malo poludio. Oni koji su znali da nije lud uzeli su taj spontani čin kao nedvojbeni izraz čistoće srca. Oni bez srca bili su uvjereni kako je njegova propovjed obično glumatanje i poza, ta to je jedino što bi oni i mogli zaključiti! A oni pokvarena srca, koji srce imaju ali im je trulo, gledali su kako će to iskoristiti za sebe i svoje male sebičnosti, samo ako ikako mogu. Kasniji, glupi naraštaji, zaboravili su čitavu priču i, da ih pitate, ne bi znali što o tome misliti, baš kao što nemaju pojma što bi mislili i o svim drugim stvarima.

Slično je bilo i sa Antunom Padovanskim koji je propovijedao ribama jer među ljudima nije bilo nikoga tko bi ga htio slušati. Prije bi se sporazumio s mrtvim fazanima.

Pitao sam debelog vrapca dok se odmarao na ogradi balkona što se u ptičjem svijetu zna o Franji? Pamte li naraštaji njegovu propovjed?

Vrabac je nakrivio glavu dok me gledao.

Naravno, kako bi vrabac podno Zagrebačke Gore znao što se nekoć davno pričalo među pticama dalekog Asizija, pomislio sam.

- Vi ste male ptice, i sam bog zna imate li dušu. – rekao sam bez pravog uvjerenja, jer teško da itko može pjevati, a da nema duše. Osim ljudi.

Debeli vrabac čvaknu se dva put ispod krilca.

Pljesnuh se po čelu:
- Pa jasno! Vi imate perje!

- 17:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 21.03.2008.

Vesna i Maja

Vesna i Maja išle su sa mnom u školu. Zajedno su sjedile u zadnjoj klupi i bile su nerazdvojne prijateljice. Volio sam ih i uvijek sam osjećao radost već radi same činjenice da su prisutne. Pojma nisam imao zašto, niti bih si postavljao tako glupo pitanje. Glupa pitanja uvijek dođu kasnije, kad prođe mladost.

Onda smo maturirali, i više nikad nisam sreo Vesnu i Maju. Barem sam tako mislio mnogo godina. Pa ako mladost ne postavlja glupa pitanja, vrijeme donosi neke pametne odgovore, čak i na ona nepostavljena. Jer...

Naravno da srećem i Vesnu i Maju, baš te dvije koje donose radost. Svake godine na prvi dan proljeća one raskrile Dveri Istoka i zakorače u svijet. Svijet uvijek isti u svojoj različitosti. Baš kao i njih dvije, uvijek iste u svojoj različitosti, bilo da sjede u klupi rasivljujući školsko sivilo, bilo da donose istočno godišnje doba.

- 00:35 - Komentari (24) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.03.2008.

Zlatoruki i dom

- Zlatoruki, zašto je važno imati dom?
- Dosadnjakovići! Stalno zapitkujete. Već su vam sve rekli.
- Molimo te, reci, reci!
- Lijepo je imati dom, ali nema do dobro opremljene radionice!

- 13:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 19.03.2008.

Weather-wise weather report

Ranojutarnji snijeg uzbudio je čitav grad, a ja sam ga blaženo prespavao. Nema boljih snijegova od prespavanih snijegova!
Na odlasku u centar vidio sam grudu-dvije na registracijskoj tablici susjedovog auta. Na povratku je nije bilo. Jasno je da general Zima samo još može ljutito tresti šakom prema Dverima Istoka. Njegove kolone odstupaju. Ne bježe u neredu, povlače se organizirano i uz otpor, ali se povlače.
General Zima zaslužio je odmor u naručju Ledene Kraljice.

- 00:37 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 18.03.2008.

Zlatoguza i dom

- Zlatoguza, zašto je važno imati dom?
- Nije važno imati dom, važno je imati što veću kuću!
- Zašto sad to?
- Da imam gdje držati cipele!

- 00:34 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.03.2008.

Multi-kulti-praktik


I cvrči, cvrči
cvrčak na čvoru crne
smrče (Nazor-san)

- 04:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.03.2008.

Zlatozubi i stanogradnja

- Zlatozubi, zašto je važno imati dom?
- Ne postoji takvo što. To su nekretnine.

- 10:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 15.03.2008.

Zlatokosa i kardiologija

- Zlatokosa, zašto je važno imati dom?
- Da bi srce imalo mir kad je doma i da bi se imalo čemu veseliti kad je vani.

- 00:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 14.03.2008.

Nevolja nikad ne dolazi sama


Kradljiva svraka
dugorepka. Vrabac se
uznemirio.

- 20:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.03.2008.

Zlatousti: dom

- Zlatousti, zašto je važno imati dom?
- Svakome treba mjesto povratka.
- I lutalici?
- Lutanje je povratak.

- 09:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 12.03.2008.

Mana s neba


Debelom vrapcu
mrvice sa stolnjaka.
Vesela kiša!

- 04:23 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 11.03.2008.

Obljetnik

Došli smo i do rođendana! Ne mog. Blogovog, prvog. Iskreno, nisam to očekivao, niti sam planirao, ni priželjkivao. Uopće o tome nisam razmišljao. Dogodio se.

A u međuvremenu, svašta se događalo. Što se meni događalo može se, manje više, pročitati, a što se događalo ovom blogu – to je i mene iznenadilo. Ništa spektakularno, znam, ali meni iznenađujuće. Ponajprije, napučio se kao Zemlja poslije Potopa. Zaista sam bio do grla u potopu, kad je počelo. Malo koga bijaše uokolo. Samo Lud, još jedan Lud u Ludom, moja voljena i doktor Nadležni. Doktora Običnog, Aždahe s poliklinike i sporedne likove mahom iz zdravstvenog sustava i ne računam. A onda, sve malo po malo, blog se naselio različitim likovima. Zlatousti, pa ubrzo i Zlatokosa, a nije trebalo dugo da kao prava imigrantska familija dođe i ostatak rodbine, uključujući i magarca. Pa Tupi Ćuk i njegovi ratnici, Dark Void iz dubina svemira, vile i vilenjaci koji govore svojim jezikom, na kraju i Debeli Vrabac i družina svakojakih ptica, Samoizval Stabala, Hladitelj Radijatora i tko zna kakva sve mitska bića.

Potom, prispio je neobičan i šarolik buljuk komentatora, mojih novih virtualnih prijatelja koji su obojili ovaj svijet začuđujuće pozitivno, zapravo, učinili su da se u njemu osjećam kao kod kuće. Ali o tome nekom drugom prilikom, još ćemo se tu bezveze rascmoljiti... Razumjeli smo se.

Prošla je godina, strpljivi čitači. Još jedan krug. Ovaj put krug čudnih tragova na nepapiru. I gle, tragovi su živi, kao da igramo MMORPG u virtualnom svijetu zanimljivijem od bilo koje kompjutorske igrice! Kad se sjetim kako sam rekao prijatelju K.: „Blog? Daj molim te, kakve gluposti!“

Izgleda da sam, nekako neopazice, postao bloger.
A kad mi to netko kaže ja mu se i dalje čudim. Daj, molim te, kakve gluposti. J)))))))

- 00:08 - Komentari (18) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.03.2008.

Neprirodni nesklad

Brusilica iz
susjedstva. Nadglasana
galama ptica.

- 23:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.03.2008.

Što je bogaćenje?

U materijalnom smislu bogaćenje je postupak zgrtanja viškova koji pojedincu uopće ne trebaju (namjerno kažem zgrtanja, a ne stvaranja). Tako netko ima kuću. Naravno, svi znamo da to što „ima“ ništa ne znači, nego da taj živi u toj kući, ali na nekakvom papiru piše da je ta kuća njegova i vlada opći konsenzus da je upravo tako kako piše na tom i sličnim papirima. Realan status su dotična građevina i taj papir, a virtualna izmišljotina u našim glavama je dogovor kako je to baš nešto što pripada toj određenoj osobi. Naravno, živjeti u svojoj kući još uvijek nije nikakav višak. Međutim, taj isti čovjek može imati još jednu, ili tri, ili pet kuća. Realno mu te kuće ne trebaju, jer može živjeti samo u jednoj, ali papiri virtualnog kosenzusa kažu kako on s njima može raditi što ga volja jer su njegove. Taman i zjapile prazne. Što uglavnom i jest slučaj.

Glavni nedostatak, ili falinga, ili grijeh ovakvog sistema („grijeh struktura“;) ) je to što pojedince prisiljava na zgrtanje nepotrebnih viškova jer je to jedini način da se osjećaju koliko toliko sigurnima. Ne postupa li čovjek po tom načelu, načelu bogaćenja, lako se dogodi da padne u siromaštvo. Biti bez posla, stana i novca nadasve je neugodno i frustrirajuće, pogotovo ako čovjek raspolaže nekom vještinom. A svatko raspolaže. Gledati kako sistem na nekom području života i rada potpomaže kojekakve vjetrogonje bez tvoje vještine, a oni potpomažu sistem, to je mali pakao milijuna ljudi na ovom planetu.

Grijeh i teret pojedinca u ovakvom sistemu je samozavaravajući osjećaj da je sigurnost postignuta, da je pohlepa opravdana i da je solidarnost iluzorna. I bogati i siromašni imaju isti cilj: obogatiti se, odnosno obogatiti se još više. A to je vrzino kolo. Jedan od novopečenih bogatuna, prostak s ceste u preskupom odijelu i s puno previše masti u kosi rekao je nekom prigodom na televiziji, sasvim iskreno, kako je imao teško i siromašno djetinjstvo i kako mu je bogatstvo donijelo „dostojanstvo“. Kakva li magarca u odijelu koje mu ne stoji! Mogao sam se samo sažaliti nad njim, bedak misli da se dostojanstvo kupuje. Vidio sam više dostojanstva na licima klošara u redu pred pučkom kuhinjom nego na njegovoj samozadovoljnoj faci.

Naposlijetku, to je već dobro znano, svi ti viškovi razvijaju strah od gubitka, nezadovoljstvo, lijenost, oholost... već ovisno o pojedincu. Naravno, ima i plemenitih ljudi koji su imućni. Dobrih, darežljivih, i što god hoćemo, ali problem je u tome što sve ostaje unutar sustava, sustava s ugrađenom greškom, i oni nikad neće poželjeti napustiti ga.

Jedino istinsko svojstvo bogatstva i bogaćenja jest da zavarava. Zato mu valjda i pripisuju dijaboličnost, jer se podudara s prirodom „princa laži“. Jedno i jedino svojstvo mu je da odražava iluziju u glavama ljudi kako papiri o vlasništvu zaista znače ono što je netko dogovorio da znači, a to pak dalje proizvodi svoje posljedice: bolesne i neprihvatljive odnose među ljudima na temelju izmišljenih posjedovanja različitih viškova. Bogatstvo dakle nije drugo nego masovna deluzija.

U ovom svjetlu sasvim drugačije zvuče riječi iz Evanđelja: „Prije će deva kroz ušicu igle, nego bogataš u Kraljevstvo nebesko“. Zvali ga mi Kraljevstvom nebeskim, Vilenjačkim Kraljevstvom ili imenom kojim nam drago, u njega nikako ne mogu oni koji ne vide i ne čuju. Nije dakle riječ ni o kakvoj moralnoj lekciji, pa „zločesti bogataši neće u raj“ (dok su oni u stvari realisti, a raj je izmišljotina za utjehu nesposobnima), nego je riječ o posvemašnjem nedostatku razuma, pravom ludilu, u kojem se ne vidi da je bogatstvo obična iluzija, a da je istina stvarna, i u nama, i dohvatljiva istog trenutka kad se probudimo iz omamljenosti i pogledamo stvari kakve jesu.

Iako sam govorio o materijalnom bogatstvu, priča bi se mogla nastaviti i o nematerijalnim sferama. Treba samo poslušati New Age proroke i proročice koji bajaju o neslućenim bogatstvima iskustava i duhovne evolucije na neslućenim razinama svijesti koja samo čekaju da ih se dohvati i dograbi kad pucnemo prstima naše božanske, nego kakve druge, prirode. Ali za što im trebamo platiti sasvim vulgarnim, materijalnim novcima. Uostalom, kao i pred oltarima. Stvarno ne treba biti majstor zena da bi se vidjelo o čemu se radi.

A na tom tragu brzo bismo došli i do druge izreke: „Blago siromašnima duhom“. O čemu nećemo ovaj put, iako je jasno, kome je jasno.

Uistinu, bogatstvo nije drugo do opsjena koja je toliko živa da su ljudi zbog nje i za nju voljni umirati i ubijati.

Zmajka, nadam se da sam odgovorio na pitanje. ;)




free stats

- 06:38 - Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 08.03.2008.

Zlatozubi: tečaj bogaćenja

- Zlatozubi, odaj nam tajnu kako se obogatiti!
- To je lako: treba samo pametno ulagati.
- To svi kažu! Što to točno znači?
- „Pametno“, to znači bezobzirno i bez skrupula. „Ulagati“ znači ukrasti, po mogućnosti unaprijed i tako da opelješeni ni ne zna.
- Ali to je nepošteno!
- Koga briga, ako je legalno i po zakonu!
- Odakle takvi zakoni?
- To se zove lobiranje.
- Što to znači?
- „Lobiranje“ znači potkupljivati političare koji donose zakone da ih donesu u korist pametnog ulaganja. Tako se razvija slobodna tržišna ekonomija.
- Što je slobodna tržišna ekonomija?
- „Slobodna“ znači da možeš lihvariti koliko hoćeš i da te pri tom štiti sila zakona, ako treba i silom. „Tržišna“ znači da nema granica tvom profitu u rupama između ponude i potražnje, a „ekonomija“ je sustav grabeži koji obuhvaća sve druge sustave kako bi onemogućio bilo što što nije grabež.
- Zar te nije strah tako otvoreno govoriti o tome? Ne bojiš se raskrinkavanja?
- Nema više te sile koja nam može poremetiti sustav.
- Pa zar se ne bojiš Boga!?
- Ni najmanje, uvijek mogu potkupiti svećenike.
- Valjda si svjestan da to neće upaliti!
- To se zove rizik ulaganja. zubozubo

- 00:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 07.03.2008.

To je moja zemlja, tu sagradi dom*

Vrabac u ruci,
golub na grani. Ipak
guske u magli.

* Jedna domoljubna, tj. osvrt na EU, NATO, ZERP, diplomaciju, ekonomiju, politiku i život u RH općenito

- 00:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.03.2008.

Starac Zima je ljut

Baš krasno. Jučer potres, danas – snijeg! To zapravo nije čudno. Još su dva tjedna do proljeća, Dveri Istoka prerano su se otvorila i pustila po svijetu svoj dah. General Zima, mrzovoljni starac, u velikoj srdžbi je lupio nogom, a brada mu se zatresla tako da se svo inje raspršilo. Eto i potresa, i snijega. Nadam se da će se ipak udobrovoljiti, i da neće prejako lupiti Vratima Sjevera, sada kad ih je vrijeme zatvoriti.

- 14:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Pretproljetne aktivnosti


Strpljivo vrabac
leti nad povrtnjakom.
Čeka sijanje.

- 00:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 05.03.2008.

Gard


Prolistala uz
ogradu stara šljiva.
Prolaznik stao.

- 00:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 04.03.2008.

Eto ti kijameta...


Ulica.Vjetar.
Izvrnuti kišobran.
Vodoravni dažd.

- 06:21 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.03.2008.

Zakon prirode dokida nevolje


Pokislom vrapcu
ne treba nekretnina.
Sunce ga suši.

- 01:06 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.03.2008.

Vrapčeve nevolje (živa studija čuvene Berixove linije)*


Pokisli vrabac.
Kući za ptice treba
krovopokrivač.


*Što je Berixova linija vidi ovdje.



- 02:56 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 01.03.2008.

Prkos drijemeža

Sa sjeverozapada je provalio Rušitelj I Lomitelj. Hladitelj Radijatora je ustuknuo i nebeski ratovi opet će se odraziti na zemaljska zbivanja. Ali dok je Germaniju poharao lomom i rušenjem, do nas su doprle tek slabije Rušiteljeve prethodnice. Dovoljno da radijatori veselo zaklokoću, spremni da se idućih dana raspjevaju do svog veselog brujećeg šuma.

Samo se nadam da divlje prethodnice sjeverozapadnjaka nisu razjarile Samoizvala Stabala, on se voli pridružiti Rušitelju I Lomitelju. Bit će da mu probudi apetit i razbukta glad.

I kiša je bezobzirna na ovakav dan. Zalijeće se koso u prozorska stakla srdita na sve što je suho. Mi ćemo morati van kasnije. Starom Kišobranu tresu se žbice od straha, kaputi gunđaju, cipele gutaju knedle otežalim jezicima. Meni se drijema. Rušitelj I Lomitelj to uzima kao prkos.

- 16:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.