- Zlatousti, što da mislimo o samoubojstvu? |
|
Treća centurija, druga manipula, prva kohorta, prve legije. Tristoti post. Prvu centuriju nazvali smo Laž, drugu Ljubav, a treća bi mogla nositi naslov Dom. A dom nije samo mir i utočište, dom je i borba, jer ga treba braniti. Čudo jedno kako zločesti vole upadati u tuđe domove, prisvajati ih, ili rušiti. Mnogo je načina borbe, da ne kažem domobranstva. Pa iako smo, ukupno gledajući, iz naraštaja u naraštaj sve pokvareniji, začudno je koliko je dobrih ljudi došlo u goste u ovaj blogodom. I koliko junaka. |
General Zima ambiciozan je vojnik. To ne treba nikad smetnuti s uma. Uvijek on sanja maršalske epolete. O, bio je on već i maršal, bio je generalisimus, šogun, pravi warlord, Veliki Vladar Sjevera. Njegovo doba je Ledeno Doba, a umjesto konjice tada tutnje mamutice. |
|
Napokon! General Zima odmaglio je zajedno s pobočnim trupama i gerilskim grupama. Ostao je samo njegov Ogrtač Hladnoće, odbačen u bijegu. Rasprostro se preko zemlje uzduž i poprijeko kao mraz. |
Sad već pada i neki čudni snijeg. Sličnog nikad nisam vidio. Najprije sam pomislio da je neka sitna krupa, jer su se kuglice odbijale i veselo poskakivale odbijajući se od stola i ograde na balkonu. One koje bi ostale mirne bile su vrlo bijele i izgledale su meke, nimalo nalik ledenim kuglicama. Morao sam otvoriti vrata da to vidim izbliza. I zaista, snijeg. Ali umjesto pahulja, onih fraktalnih geometrijskih tvorevina, padaju sitne grude, kao da milijuni Liliputanaca imaju masovno grudanje negdje gore na oblaku pa su zasuli svijet promašenim hicima. |
Tri u noći. Debele krpe snijega zabijelile su i ulicu, i vrt, i krovove, i drveće. Krošnja stare šljive već je danima sva bijela od cvjetova. Gerilski udar generala Zime ili tek podmukla igra njegove kćeri Morane, tko to može znati? I ja bih vjerojatno bio bijesan na njegovom mjestu da se tako nemilice tope polarne kape. Ako se tope. Tko to može znati? |
|
Kada je Franjo Asiški propovijedao pticama njegovi drugovi pomislili su da je, eto, malo poludio. Oni koji su znali da nije lud uzeli su taj spontani čin kao nedvojbeni izraz čistoće srca. Oni bez srca bili su uvjereni kako je njegova propovjed obično glumatanje i poza, ta to je jedino što bi oni i mogli zaključiti! A oni pokvarena srca, koji srce imaju ali im je trulo, gledali su kako će to iskoristiti za sebe i svoje male sebičnosti, samo ako ikako mogu. Kasniji, glupi naraštaji, zaboravili su čitavu priču i, da ih pitate, ne bi znali što o tome misliti, baš kao što nemaju pojma što bi mislili i o svim drugim stvarima. |
Vesna i Maja išle su sa mnom u školu. Zajedno su sjedile u zadnjoj klupi i bile su nerazdvojne prijateljice. Volio sam ih i uvijek sam osjećao radost već radi same činjenice da su prisutne. Pojma nisam imao zašto, niti bih si postavljao tako glupo pitanje. Glupa pitanja uvijek dođu kasnije, kad prođe mladost. |
- Zlatoruki, zašto je važno imati dom? |
Ranojutarnji snijeg uzbudio je čitav grad, a ja sam ga blaženo prespavao. Nema boljih snijegova od prespavanih snijegova! |
- Zlatoguza, zašto je važno imati dom? |
|
- Zlatozubi, zašto je važno imati dom? |
- Zlatokosa, zašto je važno imati dom? |
|
- Zlatousti, zašto je važno imati dom? |
|
Došli smo i do rođendana! Ne mog. Blogovog, prvog. Iskreno, nisam to očekivao, niti sam planirao, ni priželjkivao. Uopće o tome nisam razmišljao. Dogodio se. |
Brusilica iz |
U materijalnom smislu bogaćenje je postupak zgrtanja viškova koji pojedincu uopće ne trebaju (namjerno kažem zgrtanja, a ne stvaranja). Tako netko ima kuću. Naravno, svi znamo da to što „ima“ ništa ne znači, nego da taj živi u toj kući, ali na nekakvom papiru piše da je ta kuća njegova i vlada opći konsenzus da je upravo tako kako piše na tom i sličnim papirima. Realan status su dotična građevina i taj papir, a virtualna izmišljotina u našim glavama je dogovor kako je to baš nešto što pripada toj određenoj osobi. Naravno, živjeti u svojoj kući još uvijek nije nikakav višak. Međutim, taj isti čovjek može imati još jednu, ili tri, ili pet kuća. Realno mu te kuće ne trebaju, jer može živjeti samo u jednoj, ali papiri virtualnog kosenzusa kažu kako on s njima može raditi što ga volja jer su njegove. Taman i zjapile prazne. Što uglavnom i jest slučaj. |
- Zlatozubi, odaj nam tajnu kako se obogatiti! |
Vrabac u ruci, |
Baš krasno. Jučer potres, danas – snijeg! To zapravo nije čudno. Još su dva tjedna do proljeća, Dveri Istoka prerano su se otvorila i pustila po svijetu svoj dah. General Zima, mrzovoljni starac, u velikoj srdžbi je lupio nogom, a brada mu se zatresla tako da se svo inje raspršilo. Eto i potresa, i snijega. Nadam se da će se ipak udobrovoljiti, i da neće prejako lupiti Vratima Sjevera, sada kad ih je vrijeme zatvoriti. |
|
|
|
|
|
Sa sjeverozapada je provalio Rušitelj I Lomitelj. Hladitelj Radijatora je ustuknuo i nebeski ratovi opet će se odraziti na zemaljska zbivanja. Ali dok je Germaniju poharao lomom i rušenjem, do nas su doprle tek slabije Rušiteljeve prethodnice. Dovoljno da radijatori veselo zaklokoću, spremni da se idućih dana raspjevaju do svog veselog brujećeg šuma. |
< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |