Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Odgoj i obrazovanje

Prcin mali doša iškole, izdubija tikvu i šterku unjoj pripalija, stavija je u prozor pa nako zadovoljan duvan pripalija. Đed Ćore naiša i triščetnu mu oma zablejušija! Da šta je tikvu upropastija? Da zašto je lojanicu upropastija? Jel on normalan, jel oće da vra Arste vidi tikvušnu poganu ako krajkuće naiđe? Kakven je to gluposti jope čuja uškoli? Prcin mali se zastidija, maka tikvušnu. Đed Ćore ga po glavi pogladija i tako se odma pomirili, sili isprikuće i zapalili po jednu.

E, dica, dica.

Krajnje je vrijeme da pokrenemo inicijativu!

Jednu sam već bio najavio još kod meštra Bege:

Udruga za zaštitu ljudskih dužnosti

Kako se već zilijun udruga bavi raznim pravima, a ni jedna dužnostima, svako daljnje objašnjavanje je nepotrebno. Svako biće ima temeljnu dužnost da dostojanstveno, koliko to prilike dopuštaju, boravi na svojoj stepenici hranidbenog lanca, pa tako i čovjek. Osnovna ljudska dužnost je da bude čovjek i da se, po mogućnosti, tako ponaša.
Zalagat ćemo se da svakome dužnost bude da se drži svog posla.
Tako je studentima dužnost da studiraju, profesorima da podučavaju, navijačima da navijaju, policajcima da policajaju, kriminalcima da kriminalaju, vladarima da vladaju itd.
Nastala je posvemašnja zbrka u kojoj kriminalci studiraju, kriminalci podučavaju, kriminalci navijaju, kriminalci policajaju, kriminalci vladaju itd. Držite se, bogamu, svog posla, to vam je dužnost! Mislim da je bjelodana nužnost ovakve udruge. Kao i obilna financijska pomoć vlade čija dužnost nije financirati udruge, osim ako su to udruge za zaštitu dužnosti!

Molim prijedloge za točke statuta, kako bismo mogli pristupiti registraciji kod onih kojima je dužnost registrirati!

Druga inicijativa:

Nemladina udruga „Grumpy old men“

Cilj je zaštita svekolike stareži pred terorom mladih i provociranje istih svim zakonski dopuštenim i nedopuštenim sredstvima. Udruga je pritom i seksistička jer se sve vršnjakinje polovnjače i kojekakve bakice (stručno vodstvo seksističke sekcije nudim sagittariusu, vidi njegove postove o bambijima i fircigericama) najljepše umoljavaju da nas ostave na miru i osnuju vlastitu nemladinu udrugu „Grumpy old women“ u kojoj mirno mogu tjerati svoj seksizam kontra nas muških šovinista, dok bismo mladež oba spola, roda, mineralnog sastava i agregatnog stanja ugnjetavali zajedničkim snagama. Pritom se najusrdnije umoljava Đelo Hadžiselimović, koji je dobrodošao pridružiti se inicijativi, a ako ne on onda netko od njegovih nasljednika na HTV-u, da otkupe istoimenu britansku seriju, dapače obje („Grumpy old men/women“), kako bi ih naše bratsko-sestrinske udruge s veseljem, iako odvojeno, pogledale.
Ovdje također molim prijedloge za točke statuta.

Dosta je bilo javašluka, pokrenimo Hrvatsku, (koliko se to da u ovim godinama)!

Promijenio sam ime bloga. Došlo je vrijeme. Nick name, anyway, ostaje.

Prošla je skoro godina od kako je doktor Nadležni dobro obavio svoj posao. Tada sam pomislio da je i ovaj blog odradio svoje, ali eto, navukoh se, pa sam ostao. U međuvremenu je blog otišao nekim sasvim neočekivanim smijerom, odvukavši i mene (na radost i veselje). Kako već odavno nije priča o liječenju zaigranog ludludensa kojeg žele vratiti u dobro poznati svijet nakon što se pogubio zaboravivši pravila igre, pa i igru samu, naslov mi je počeo smetati. Ali do sad nisam baš previše razmišljao o tome. Uglavnom, rezultat tog povratka jest takav kakav jest, pa sam odlučio prekrstiti blog imenom koje odgovara novonastaloj situaciji.

Hvala na pažnji. ;)))))

Ludlud

Sva sreća, ptice se vraćaju. Zaista nema smisla slušati vijesti i čitati novine.

analiza
Tečaj vrijednosti proteklog tjedna
1 čovjek = 5000 eura

komentar
Jednako živi ili mrtvi. Za trenutnu vrijednost prodana romkinja u Italiju u roblje. Za isti iznos ubijen dužnik u predgrađu. Opasnost od pada tečaja zbog odnosa ponuda i potražnje. Nikako nije dobro za biznis ako se bude ubijalo besplatno, stoga podržavamo vlast u čišćenju huliganizma. Kako bismo održali tečaj realnim, i eventualno ga povećali u budućnosti, odaslana oštra poruka vladi. Tečaj 1 političar = 20000 eura osigurao bi nesmetane tijekove novca, dragulja i vrijednosnica. Mito i mafiokratske takse uračunate. U općoj recesiji hrvatsko tržište u procvatu!

- Zlatooka, zašto ljude fascinira strava?
- Zabunom.
- Kako to?
- U ljepoti ima nešto stravično, preveliko i tajanstveno što ljude užasava. Zato se često kobno zabune pa traže ljepotu u stravičnom.

Suđenje babi Mari za kršenje ljuckih prava baba odgođeno! Poštar iz grada jon nije uručija suski poziv jer se izgubija putem pa je kod Načvića ćuke oša gor namisto dol put Rastovca.

E, neka, neka.

Baba Ljubinoj kravi Šarki trlevizija slikala prkno! Bilo na poljoprivrednoj emisiji, svi su vidili!

E, neka, neka!

Oni konbinat Agrogor spustija cjene stočne hrane za dvajsipe posto! Svekoliko pučanstvo navalilo na trgovine Komzuma šta je virma otog konbinata.

E, neka, neka.

I to smo dočekali! Snjegoljub Vatromah Smičiklaski postao je prvi i pol hrvatski dobitnik Nobelove nagrade za književnost, jer svi znamo da je Andrić ostao zauvijek zaglavljen u onih pol. Baš kako se i očekivalo, nagrađen mu je velebni povijesni roman i obiteljska saga „Prokleti mostovi, prokleti ljudi, prokleta krv“ u kojem je Smičiklaski širokim, ali minucioznim potezima nadahnuto obuhvatio svo prokletstvo jedne obitelji kroz stoljeća, a sve na reprezentativnim lokacijama, od standardnih ćuprija, višegradske i mostarske, preko Krvavog Mosta, gdje je danas popularna gradska knjižnica u kojoj je autor godinama radio, pa preko urokljivim okom obilježenih mostova Jure Radića do surrealnih, magijsko-realističnih pasaža o eterično-astralnoj zbiljnosti Pelješkog mosta. Razdragana nacija dobila je što je dugo čekala, a Snjegoljub je nakon šezdeset i jednog objavljenog romana napokon nešto i zaradio, oko milijun i pol dolara.

Netom se vratio iz Švedske i zadovoljno sjeo za svoj radni stol od, a čega drugog, mahagonija, kako bi meditirao nad uzbuđenjem vrhunca svog života, kad, pozvoni netko na vratima. Snjegoljub se nasmiješi samome sebi, eto čestitara, već! I popravi kućni haljetak i prorijeđenu kosu, upravo tim redom.

Otvori vrata, a pred vratima dvojica. Oba ćelava, kožne jakne, sunčane naočale. Jedan mali, jedan veliki, mali za glavu viši od Smičiklaskog.
- Izvolite?
- Snjegoljub Smičiklaski?
- Da, izvolite! - Snjegoljub se već donekle pribrao, svjestan da će od sada imati mnogo nepoznatih štovatelja svog lika i djela na kućnom pragu.
Nije bio sasvim siguran je li ih srdačno pozvao ili su ga ugurali u stan. Mali je odmah prešao na stvar.
- Ti si dobio nagradu. – to je bilo jedno od onih pitanja izgovorenih ko konstatacija.
- Jesam! - osmjehnuo se Snjegoljub još uvijek nenaviknut na tu nevjerojatnu pomisao, pa dometne stidljivo: - Nobelovu, znate...
- Stari, tebi treba zaštita. Puno je to love. Pu-no.
- A, ne ne, hvala! Bit ću ja dobro!
- U tome i jest stvar. Nećeš. Sigurno nećeš. Treba ti zaštita. Pazi, velika je to lova za tebe. Moraš biti pametan. Zaštita. Ali ne brini, mi smo jeftini. – pa se obojica nacere.
Snjegoljubu napokon nešto otprilike sine, pa da dobije na vremenu, da ih se oslobodi i da nazove policiju, upita naivno:
- Koliko?
Manji izvadi papirić.
- Uplati milijun na ove račune. Pola ide državnoj stranci, četvrtina za one u gradu, a ostalo nama na ruke za... tehničke troškove.
- Ali, ali... vi ste sigurno pogriješili. Ja sam samo književnik. Ovo je presedan, nečuveno! Vi ste neka mafija?
Dvojica se pogledaju:
- Mi smo... književna mafija. – pa kimnu vrlo ozbiljno, iako bi se Snjegoljub mogao okladiti kako su se nekako vučje nasmijali.
Mali mu na odlasku namigne šeretski kroz sunčane cvike i doda:
- Ne zoveš drotove. Štanga drukanje. Mrak te papa. Prvo nju. – pa pokaže fotografiju njegove starice majke gdje hrani golubove na klupici u parkiću ništa ne sluteć.
Klak! Zatvore se vrata za dvojicom.

Snjegoljub sjedne na prvo raspoloživo nešto i po prvi put, ali svejedno sasvim nepotrebno, postavi si pitanje: „Bože, gdje ja to živim?“
Da je zaista bio nadahnut dok je pisao svoj velebni remek znao bi odgovor, već.

Fenomenologija koruptivne zbiljnosti šireg prostora Dinarida kroz refleksije na primjeru dnevnog tiska (Čobanskog glasnika)

Prostitucija javne ustanove nesebično(1) vrbovala(2) u svim(3) aktivnim krajevima(4) i pogriješila kod kutne alternacije izvan(5) socijalnog pristupa.
Malograđani predahnuli(6)!

Dr. sci. D. L. Z. Antonovich, dopisni neredovni i nedobrovoljni član




_______________________
(1) T. M. L. Johnssonsson: „Altruizam kao rudiment preddekonstruvističkog situaciteta“ , (Mandela-press, Johanesburg, 2001.). Autor sugerira pretpostavku dvojbenosti prosudbe na relaciji realno-institucionalno, no kod drugih autora može se pronaći sukladna referencija u pojmovnom opsegu alteracije neologističkog utilitarizma. Također pogledati veliko istraživanje subsekvencionalnih odnosa subjekata lokalne moći kao političkih entiteta zapadnog roga Roga Afrike. U kategorizaciji postkonstruktivističkog objektnog aktiviteta preporučljivo je uzeti u obzir reference recentnog, premda neverificiranog istraživanja „Varijable izvaninstitucionalnih utjecaja u progresivitetu predformulacije centrističke predcentralizacije“ D.H.L. Portera.
(2) Tošo Tošić Pimplarić:„Persuativne tehnologije virtualitetnog okvira“ (str.473.)
(3) (ibid. str. 949. vol.3)
(4) (ibid. str 14,964. vol 12). Dosljedno, autor ovdje navodi i opcionalne interpretativne alternative eshatološkom aktivitetu/pasivitetu kao rezolutnost relativnosti. Hrestomativnost nounističkog obuhvata kapacitiranosti predantropomorfističkog stjecaja kapacitetnosti per se omogućuje diskontinuiranost dispoziteta singularnosti, što se podrazumijeva po sebi!
(5) Vidi također: grupa autora: „Singularitet objektivne subjektivnosti u refleksiji suodnosa temporalnosti i
pridruženih predhodnosti realitetu“
(6) Dormicitet političkih subjekata disfunkcionalističkih predispozicija nikad ne rezultira avakacijom istih bez upliva disreferentnih točaka izvan prostora diferencijalizacije društva, napose društvenih surealiteta i konrealiteta alijeniziranih podskupina skupnosti u i izvan subjekta, dok bi se o predsubjektu kao predispoziciji anfitamenatiziranog potencijala još i moglo raspravljati. Međutim, u skučenom prostoru ovog teksta to bi svakako disperziralo omišljenje zadanosti zacrtatosti (oprez, nikako ne zacrtanosti!) našeg subjekta. Više u članku „ Aktualiteti hiperaciditetnosti društva znanja“ (Matica štreberska br. 4 – 6)

- Zlatousti, kako dokinuti siromaštvo?
- Jednostavno. Samo je jedan način.
- Kako, kako??!
- Znate vi dobro. Ali muka vam je od same pomisli.
- Reci, reci, kako?!?
- Dokinite bogatstvo, magarci!

Institucije pravne države odlučno djelovale u nekim pasivnim krajevima i razriješile mutne malverzacije unutar poreznog sustava. Građani odahnuli!

Lijepo, lijepo.

Ajme, ajme!

Nije se zaselak još ni otriznija, oma ujutro eto njih kod Prce. Inspektori porezne uprave. Da jel on novi vlasnik dijonica i da koliko ih ima? „Ajme, ajme, a šta san ja govorija! Evoje Država!“ uodma je komentira stric Krlje u zapećku, đeda Ćore brat. „Ovo ste vi sve krivi!“ zapritija nan Prce i itinja se stinon na naše reportere iz svoje avlije jer da je zbog nas posta javna ličnost. Onda je Prce sve objasnija, da nema dijonice, da se sedmo kozle zove Dijonica. A di je prvih šest, pitaju inspektori, a šta će Prco, prizna: „Jučer ispo peke završili, ima san dernek za selo“, ajme njemu da su inspektori za ljucka prava vegetarijanaca, ali nisu. E, nemere tako, reču inspektori, a ljudi smo, nismo turci, njima će Prco, pa aj kako ćemo pa amo tamo, i zapovidi Prco ćaći da jope peku pripremi. E, moja Dijonice....
Kad je državu namirilo, investicija propala, eto ti Krce Prčiguza, stručnjaka za vinancije, vraća se on kući sa gornje ispaše. Kako, izilo ti dijonicu, čudi se Krce? A, porez, šta moš! Vata se Krce zaglavu: „Prco, čobane, dijonice su neoporezive, jebate blesava datejeba!“

Ajme, ajme.

Veliki odjek! „Čobanski“ postao utjecajno i citirano glasilo!

Dragi preplatnici, uskoro ćemo dić cjenu preplate pa nas nemojte sovat, taki van je život u tržšnn uvjetin. Mi smo utjecajni u našemun kraju, ali vidili smo na svoje oči, majkemi tume sici, đe nas stavilo na listu popularnijeh na poznaton internet portalu blog a. er. Uodma smo pitali Prcu za komentar jer je on jedan o najzlaslužnijih zato postignuće. „Kaku listu? Nije valjda stranačku?“ najprije se pripa Prco. Mala Keka Pituruša, šta živi u Zagrebu i šta zna malo ingleškog rekla je da nije, da je to almost cool lista popularnosti i da ima cool lista šta znači jako dobro, a ima i ota almost cool šta znači skoro pa jako dobro. „Jeba i' ja u guicu i njih i taku listu, ili si cool ili nisi, kako moreš bit između?“ komentira je Prco ote njiove kerefeke oko tije lista. Još nas je sova i nas i naš „Čobanski“ da sad smo i mi ka idruge novine, jebeni i pošteni, i da to samo u nas ima, i šta bi još tili da kad nan je taka čitava država ka i ta lista, nedojebana!
E, neka, neka.

Optimizam malih dioničara

KOZOMUZIGO – Prcina koza se ojarila. Prce uodma kozletu nadija ime Dijonica. „Sa sam ija mali dijončar, a ka poraste, biću i veliki“ rekao je Prco u šali. Ka smo malo popili pa ka se uozbiljija doda je: „Kad se vako zove Dijonica ima oma bolje da skače op, op! Nema vujo da je uvati!“. Stric Krlje u zapećku, đeda Ćore brat, samo je vrtija onom svojom glavurnon, za Čobanski je izjavija: „Neznan, neznan, nemere ovo na dobro, ko je vidija da će nešto uvik skakat ako se zove vako ili nako... neznan, neznan“. Unatoč njegovu oprezu val optimizma potpomognut Prcinom slavljeničkom brljom zahvatio je čitav naš kraj.
E, neka, neka.

Na slici: jebagami, nismo uslikali kozle, ali se lipo vidi opći optimizan dijoničara.

U posljednje vrijeme sjajno se osjećam. Kako, zašto, malo mi čudno, i onda mi sine! Pa ja više nisam mlad! Hura! Osim što sam i dalje izložen teroru mladosti o kojem sam još lani pisao. Ali hej, to dolazi iz vana. Utrneš TV, paziš kud surfaš po netu, pronađeš prikladnu radijsku postaju kao što je Treći program i – miran si! Na kraju još među vršnjacima i onim starijima otpiliš sve one dosadnjakoviće koji leleću nad mladim danima i stvar je gotova. No, možda sam se, moram biti iskren, u prvom trenutku malo zabrinuo. Postajem li grintavi starkelja, mrzovoljan tip ljubomoran na život i energiju mladih? Je li to taj trenutak, tako lijepo i jasno primjetljiv? Ne, ne i sto put ne! To je daleko od svake mrzovolje, upravo suprotno. Mir i vedrina, a napose veliko olakšanje, kao da sam se silnog tereta oslobodio. Ne budi lijen, sastavih mali popis te nepotrebne prtljage. Odmah će vam biti jasno zašto je dobro za vas, samo ako ste se dokopali životne dobi u kojoj sa stopostotnom sigurnošću možete tvrditi kako više niste mladi.
Pod pravnom i krivičnom i građanskom i svakom drugom odgovornošću izjavljujem kako sam sretan što više nisam i nikad više neću biti mlad zbog, kako slijedi:

Mladost je glupa. Djed mi je govorio: „Mladi su bedasti i kad su pametni.“ Trebalo mi je mnogo desetljeća da to napokon shvatim. Naravno, bio sam glup kao tava, bio sam mlad.

Mladi misle da je glupost individualna stvar, a ne generacijska. To je zato što vjeruju, svatko za sebe, da su najpametniji. Tako vjeruju jer su bedasti, a bedasti su čak i oni među njima koji su pametni, jer su mladi. Iz te situacije nema izlaza, osim strpljivog čekanja.

Mladost je nestrpljiva. Misle da im se žuri, dok bi im bilo pametnije da stoje gdje jesu, dok još mogu. Mladi žure odrasti, ali ne znaju čekati. Ne možeš odrasti prije nego naučiš čekati.

Mladost je nezahvalna. To proilazi iz sebičnosti, a većina se ne oslobodi te djetinjaste karakteristike ni pod stare dane, što samo dokazuje da su svi oni starkelje koji vole pričati kako su „mladi u srcu“ zapravo blesavi. Tko može poželjeti da zrela i sočna voćka opet postane zelena i kisela?

Mladost je nezrela. To znači neodgovorna. Tu nema pomoći, to je biologija. Ipak, blesavo moderno društvo želi im dati prava poput političkog prava glasa, kojekakva prava da odlučuju o seksualnosti, odnosima s roditeljima i natovariti im kojekakve druge stvari za koje nisu sposobni i koje im dodatno kommpliciraju ionako kompliciran život. Već ovo do sad nabrojano govori nam da su mladi do grla u problemima sami sa sobom, a tek smo počeli.

Mladost je sitničava. Misli sitno u svakom smislu. Pri tom, naravno, prenapuhuje te sitničarije. Lokalni birc, lokalni klub, lokalna klupica u parku najvažnije su stvari na svijetu. Mladi su sitničavo osjetljivi na nepravdu koja im se nanosi i koja se svodi na nekakve njihove sitne neispunjene želje. Osim što su želje tako sitne da se čovjeku time ne da baviti, toliko su nesposobni da za to stalno gnjave roditelje, umjesto da se sami pobrinu. Ako su idealisti, misle također da se vjekovni problemi poput gladi u svijetu, ratova ili zagađivanja nekakve sitnice koje stariji ne žele riješiti pod izgovorom da nemaju vremena.

Mladost je teško preživjeti. Sad uopće ne govorim o, recimo, ratu. Ili o mafijaškim obračunima novog vremena. Kad se samo sjetim djetinjstva i rane mladosti, usred mircatog mira, ponekad se iskreno čudim kako nisam zaglavio, poginuo ili ostao sakat poslije svih gluposti koje sam bio u stanju izvoditi. A da roditelji nisu imali blagog pojma. Ni ja, naravno, nisam imao pojma što zapravo radim.

Mladi ne trpe vlastite roditelje. Poseban dokaz mladenačke gluposti. Objektivno, to su jedini ljudi na svijetu i u životu koji će bezuvjetno voljeti i pomagati dotičnog mamlaza od djeteta. Ali njemu su važniji nekakvi kreteni s klupice ili u školi, gori od njega sto puta i spremni na najpodliju izdaju. Ne, ova budala bi za njih dala krv, a one uboge roditelje koji ga, šta će, kakvo je - takvo je, njihovo je, vole bez pitanja, njih mrzi. Onda opet treba desetljeće-dva kojekakvih trauma da se s njima izmiri, ponekad tek na samrtnoj postelji.

Mladima su „seks“ i „obilno lučenje sline“ sinonimi, istoznačni pojmovi. Ne znam razmrsiti taj misterij. Upusti se u seks s mladim čeljadetom i nema šanse da ostaneš suh. Konzekventno tome, nema šanse da bih ganjao mlađe cure. Moja Voljena, stara koka, može biti mirna. Mislim da mladi to povezuju s čulnošću, pa zato toliko sline jedni po drugima tijekom seksa, a možda je samo lučenje hormona. Sve skupa, svo to petljanje od seksualnog života mladih na kraju izgleda kao telad od bizona kad ih majka dobro zaslini. Još se čude ako ih zovemo balavcima!

Mladi obožavaju buku. Nije čudo da slabo čuju pod stare dane.

Mladi otkrivaju toplu vodu. To je nevjerojatno dosadno. U tome prednjače ovi studentske dobi jer su im se napokon razvile vijuge koje reagiraju na intelektualne podražaje. Pročitaju nešto, upali im se lampica, pa dave s tim, a kad si im govorio o tome, i još deset boljih stvari, ljutito su puhali jer su morali na klupicu slušat buku s prijateljima, budućim izdajnicima i otimačima dečki, ovoga, onoga...

Mladi su oholi. Slabo razvijena, nježna osobnost tek je stekla mutnu spoznaju o nekakvoj mogućoj samosvjesnosti, ne znaju kako bi to najbolje izrazili pa se napuhavaju. Kako im je u glavi još sve pobrkano od netom prošlog puberteta, nesigurnost skrivaju ponosom, ali to je zapravo gizdavost, ali nije ni to nego nešto treće, u konačnici kao rezultat izbije ta nesnosna mladenačka oholost.

Kad si mlad moraš u rat. To možda ne važi za one na Zapadu, ali kod nas je to pod ziher. Svaku generaciju zakače bar dva rata, velika je vjerojatnost da jedan bude u mladoj dobi, ili bar djetinjstvu. Rat ostavlja velike posljedice na tako veliku masu potpuno zbunjene čeljadi.

Mladost je naivna. Kao mladog pripravnika iskorištavaju te gore nego roba, svakakve budale šalju te po šibice i čitaju ti bukvice. I kad su pokvarenjaci, mladi su naivni. Štosevi su im provaljeni već davno prije nego su primjenjeni (vidi gore pod toplom vodom). Istovremeno, naivno se oduševe za kojekakve sekte u koju ih namame, ili se navuku na kocku, ili drogu.

Skopčano s naivnošću, mladi su revolucionarni. Mijenjali bi svijet nasilnim metodama i po kratkom postupku pa ih, u nemirna vremena, regrutiraju kojekakvi razbojnici željni pljačke i tuđeg bogatstva. Preživjeli pišu teorije o revolucionarnim prevratima i huckaju nove mlade na nove prevrate, a mladi onda ginu kao ovce, ili ih kinje po kazamatima.

Mladi nikad nemaju love. To ih tada još ne zabrinjava, ali umanjuje kvalitetu ionako nekvalitetnog života. Naravno, ima mladih koji imaju love u džepu, ali to nije njihova lova jer ju nisu sami zaradili. Ono što, tako mladi, i mogu slučajno zaraditi ne možemo zvati ozbiljnom lovom. Dakle aksiom: mladi nemaju love.

Mladima je život jednoličan. Ljudska mladunčad, mladi sisavci. U stanju su uživati u nevjerojatno jednoličnim ponavljanjima. Kao kad mladi mačak par stotina puta skoči za vunenom lopticom, i nikad mu ne dosadi. Sto put preslušaju isti CD, milijun puta pređu iste nivoe igrice, stalno vise u istom bircu i međusobno mumljaju i frfljaju iste priče. Najgore od svega, tu naviku onda zadrže do starosti. Kako su tek isplazili iz gnijezda, vrlo su euforični i osjetljivi oko tih svojih dosadnih aktivnosti jer misle da je to kraj svijeta i najluđa zabava ikad.

Mladost je dosadna. U svakom smislu te riječi. Jedino si u mladosti sposoban provoditi sate u dosadi, a istovremeno, mladi su dosadni na aktivan način jer gnjave, buče i smetaju. Od tramvaja do dnevne sobe. Od školske klupe do stadiona.

Mladi su neodgojeni. To već nije prigovor njima, ali ako si imao peh da budeš neodgojen mladac, opet su ti natovarili dodatan nepotreban teret. Odgoj, naime, služi tome da olakša život, ne da ga zakomplicira.

Mladi su uvjereni da su slobodni ako se zatvore u sobu ili odu nekud na dva sata. AAAAAAAAAHAHAHAHAHAHAHAHAHA!!!!!!!!!!!!!

Mladi misle da im stariji stalno nešto zamjeraju, da ih kinje iz zabave i dokolice. Zapravo, stariji su beskrajno strpljivi za more njihovih gluposti, toplih voda, slinjenja i naivnosti. Kako su ovi još uvijek glupi da bilo što smisleno pokopčaju, stariji jedino mogu strpljivo ponavljati: „Doći ćeš ti na moje pa ćeš shvatiti“. To je definitivno number one najgora rečenica. Mladi je ne mogu podnijeti, ima učinak jednak učinku češnjaka na vampire, i to je jedini tračak zabave svima koji se moraju maltretirati s mladeži. Dobra stvar u tome: onog trenutka kad prvi put shvatiš da si „došao na njihovo“ počelo je zrenje i nezaustavljivi proces oslobađanja od tereta mladosti.

Kao da to sve nije dosta, postoji čitava industrija koja nas želi uvjeriti da je bolje biti mlad, što onda tim mladim glupsonima samo još dodatno diže perje i širi krila, a stari glupani im se brže pridružuju, iako malo šepavo.

Sve ovo je daleko od toga da bi bilo sve. Tek ono čega sam se uspio, sad već pomalo dementan, sjetiti. Ali napokon sam se uspio riješiti čitavog tog tereta, mukotrpno, točku po točku, gore nego poglavlja pregovora za EU. I onda me neka budala pita bih li to sve htio natrag na leđa? Pa ne, hvala! Od svega toga me ovaj prokleti išijas i zgrabio!

Hvala, o hvala ti Bože što više nisam mlad!

...i reći ćeš (opet, i opet, i opet, kao kava budala):
- Dobro, Košče, majku mu staru, kud si navalio? Odmori malo, sjedni, predahni... Hvala Bogu, prošlo je dosta od rata. Koja je priša?

Kao da ti baš svaki vikend mora pokvariti, pomislit ćeš i mudro prešutjeti neumjesnu misao.

- Sam si rekao. – prošušljetat će Kosac na svom jeziku jeze, - Prošlo je dosta od rata.

Svim pretplatnicima, pripadnicima 200 obitelji i stanovnicima koji uživaju stečevine naše pravne države čestitamo Dan neovisnosti! Hvala Providnosti što je omogućila da kojekakvi čobani i stoka kojekakvog zuba gine i pati za blagodati što ih neometano možemo uživati. Život je prekrasan, u neovisnosti!

Lijepo, lijepo!

(od našeg saborskog izvjestitelja) – U Saboru, na izvoru sve korupcie
sjela banda da opravda svoje guice.

PS: (interna nota uredništvu): evo izvještaja sa sjednice, neću više sidit tamo, jebaih, stavdera ovo isto svaki dan i ništa neš falit, aj bog. Vraćam se doma prvim atobusom, vatam onog za tri dana šta iđe da ufatim onog lokalnog šta vozi od Udbine kraj Prcinog gumna priko Trilja gori za Ercegovinu šta ga vozi Šmrljin mali. Jebi ti bit u Netropoli više, puca se ka na piru ali ne ljucki, uzrak. Uh, zaboravija sam najvažnije... Kupija san novu peku! U onoj virmi na Tršnjevki di su kotlove radili za vrime tite, ima tamo jedan šta peke radi ispo ruke, jeftino, pa ću je donit. E, i ne stavljaj ovo zadnje u novinu, samo ono gor. A jesan ga dobro sastavija ono gor,a? Ne bi uz gusle zagudija...

Oni prostaci iz „Čobanskog glasnika“ samo vrijeđaju ugledne stupove društva i unose nemir. Tražit ćemo njihovu zabranu. Svi znaju da kod nas vladaju idila i pastorala.

Lijepo, lijepo.

- Zlatozubi, kako ćete vi bogataši preživjeti svjetsku financijsku krizu?
- Preživjeti? O, naivci! Nas jedino krize rađaju, mile majke naše!

Mjere sigurnosti

Raspravljadu o sigurnosti u zemlji. Ajeba ih! Pa šta oni oće, kad je bilo sigurno živit? Ondak odu u onu Netropolu smrdljivu, onu đumglu na asvaltu... a nego kako nego će te pribit! Is! A di se pačaš ušta netriba? Nisu navikli brinit zase, etoti! Neznaju, nisu educirani. Ima dobrih samozaštita. Ne odaj noću, diš se smucat noću? Ne odaj po prkiralištu, ka da ne znaš kako pizde svi na prkiralištu! Učlani se u ADZ (Rvacka Demkrcka Zuajednca). Kako njih niko ne ispribija? Pa jel to teško? Učlamiš se, izvadiš člamsku i mirno krozagrad – e!
A još ota prokleta centralizacija, samo brinu za svoje guice tamo u Zagrebu. A nas, ko nas pita o sigurnosti? Jel zimus malog Krpu vuk ujia zanogu? Je! Ne dok se po diskaču džambalata, nego dok je stado čuva, na kamenu golu sidija i za puste škole učija! Eeee, čita mali Krležu a vujo se op! prikrade, pa ga uide! Ko bi njega pita za sigurnost da mu nije bilo tornjaka Žuće?
Ili kad je Tukca Rumunjca, šta je kod Šabana bija rob sedam godina, cili čopor vukova namrtvo izija gori priko Glamoča povr Graova polja đe Šaban ima sedmo stado. A ko Šabana pita za ljucka prava? Nabavi ti danas jeftino roba iz Rumunije, jeba ih trafiking da ih jeba, jel se tako potiče proizvodnja? Ne, oni da po cesti nisu sigurni, jebala ih Netropola, pola rodbine je već svakome gorika, a ništa ne šalju, samo pulitiku ćeraju i po saborima sidu i ministarstvin. A šta šalju ćaći imateri? Šipak moj, eto šta šalju!
A, neka, neka...

Pogledam jutros dok sam se presvlačio. Poderala se pidžama. U visini koljena, ali bočno. Čovjek mora biti vraški marljiv spavač da bi mu to pošlo za rukom! Ako izuzmemo fakire koji spavaju na čavlima. Ali oni i tako ne koriste odjeću.

Prespavao si pola života, zavrtjet će netko glavom.
Daj, molim te! Prespavalo je čovječanstvo čitavu povijest, i to u noćnoj mori! Što znači jedan sneni lik sa šalicom kave i rupom na koljenu, bočno?

Svijet je kugla s poderanom pidžamom, to ti je, i krajnje je vrijeme da se presvuče.

Gospodarske vijesti

***
Ministar vinancija, oni debeli brko, osvrnija se na globalnu krizu i reka da nama neće ništa bit, da mormo mirno spavat. A dašta! Neće grom u koprive.
E, neka, neka.

***
Ondak je debeli brko još spominja banke i majke, ali ovi vaš novinar Čobanskog glasnika nije dobro čuja šta. Biće im je sova mater. A šta drugo?
E, neka neka.

***
Gost komentator: monetarna analiza fiskalne politike

Krce Prčiguz, najveći ekonomski stručnjak našega kraja a i šire, lipo je prikaza krizu sa vol strita: „Punili su jorgan, pa ga prepunili. Jorgan puka. Pare se razletile. Miljun puta san reka: držite pare u čarapi! Pa u više bičava pomalo, a ne u jedan jorgan sve! Nema do čarape di ćeš novce čuvat! Ja imam u svoje pokojne babe čarapa ušteđevine i dandanas, sve do zadnje kune na broju. Ima kuna još od endehazije, pa dinara od tite i onih starih od kralja aleksandra, pa ima dojče maraka, rajhs maraka, poštanskih maraka, sve lipo u bičvama, nema da će se izgubit! Tako se brte špara!“

***
Predviđanja i trendovi

(od krapinskog dopisnika) - Bara Barilčekova hitila je bažul če bi f njega gledila. Veli Bara da je bažulj rekel da nigdar ni bilo da ni nekak bilo pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu, pak je burza mam poskočila za fajn indeksnih poena.
Je, da bi reč rekli.